a:17:{s:11:”ime_prezime”;s:19:”Rebeca Jana Bačani”;s:10:”your-email”;s:19:”rbacani@arhitekt.hr”;s:13:”broj_mobitela”;s:10:”0996898092″;s:9:”instagram”;s:11:”_rebecajana”;s:10:”naziv_rada”;s:39:”FRAGILE — Careful when transporting!”;s:8:”fakultet”;a:1:{i:0;s:68:”Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu, Sveučilište u Zagrebu”;}s:15:”fakultet_ostalo”;s:0:””;s:7:”kolegij”;s:9:”Crtanje 3″;s:8:”semestar”;a:1:{i:0;s:27:”3. semestar (preddiplomski)”;}s:6:”mentor”;s:37:”Inja Kavurić Kireta, Boris Ileković”;s:8:”asistent”;s:0:””;s:8:”podrucje”;a:1:{i:0;s:17:”Likovna umjetnost”;}s:6:”ostalo”;s:0:””;s:4:”opis”;s:1913:”FRAGILE — Careful when transporting! rad je koji propitkuje društvene konvencije u kontekstu percepije razdoblja ženine trudnoće. Ovo je, također, rad kojim propitkujem vlastiti identitet čija je baza turbulentna trudnoća moje majke čiji je muž, a moj otac, poginuo u kamionskoj nesreći u zadnjim mjesecima njene trudnoće sa mnom.
Generalna ideja trudnoće, ili ona koja se nameće kao jedina poželjna, jest ideja najljepšeg perioda ženina života u kojem ona nužno doživljava majčinsku katarzu — žena “napokon pronalazi svoju istinsku svrhu” te nekim mistificiranim procesom ona postaje jezgrište sreće, razumijevanja i svega istinski lijepog. Realnost mnogih žena tijekom njihove trudnoće, kao i ona moje majke, očituje se u često sasvim drukčijem polju emocija i iskustava. Iz vrlo sirovog i transparentnog razgovora s majkom izvukla sam asocijacije koje su bile polazište za moj rad — ružnoća, grozomora, bespomoć, jad, morbidno, ogavno, groteskno…
S obzirom na arbitrarnu semantiku riječi “trudnoća”, koristeći gore navedene asocijacije u sintagmi s riječi “trudnoća” dobivamo svojevrsne oksimorone, što koristim kao inspiraciju za svoju skulpturu. Predimenzionirani trbuh od pur pjene simbolički predstavlja težinu tereta i veličinu iskustva unesrećene trudnice, a suprotstavljenim odnosom grotesknih, ogoljelih, crijevolikih struktura trbuha te igračaka (simbola djetinjstva, nevinosti, veselja), koje trbuh gotovo da izjeda, označavam oksimoron očekivano lijepog i , u stvarnosti, grozomornog i jezivog iskustva.
Nadalje, logika koncepta nastavlja se na fotografiji kao završnoj komponenti mog rada u kojoj ja kao model preuzimam kolektivnu ulogu majke-svetice koja je pak u oprečnom odnosu sa skulpturom trbuha u cjelini. Fotografija kao finalni komunikator ima za cilj stvoriti nelagodni nesklad koji je katalizator bitnih emocija i razgovora.”;s:8:”datoteke”;a:7:{i:0;s:120:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/prijave_radova/ime_prezime/1_Rebeca_Jana_FRAGILE.png”;i:1;s:120:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/prijave_radova/ime_prezime/2_Rebeca_Jana_FRAGILE.png”;i:2;s:120:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/prijave_radova/ime_prezime/3_Rebeca_Jana_proces.jpeg”;i:3;s:120:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/prijave_radova/ime_prezime/4_Rebeca_Jana_Proces.jpeg”;i:4;s:120:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/prijave_radova/ime_prezime/5_Rebeca_Jana_proces.jpeg”;i:5;s:108:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/prijave_radova/ime_prezime/6_proces.jpeg”;i:6;s:120:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/prijave_radova/ime_prezime/7_Rebeca_Jana_proces.jpeg”;}s:5:”video”;a:1:{i:0;s:0:””;}s:10:”acceptance”;s:1:”1″;}