Skip to main content

Form Entry #138

a:17:{s:11:”ime_prezime”;s:45:”Sven Prašo, Nikolina Lukenda, Antonio Lihtar”;s:10:”your-email”;s:20:”nlukenda@arhitekt.hr”;s:13:”broj_mobitela”;s:10:”0998539385″;s:9:”instagram”;s:16:”@sleepingsun.art”;s:10:”naziv_rada”;s:6:”TONEMO”;s:8:”fakultet”;a:1:{i:0;s:47:”Arhitektonski fakultet, Sveučilište u Zagrebu”;}s:15:”fakultet_ostalo”;s:0:””;s:7:”kolegij”;s:54:”Radionica arhitektonskog projektiranja I: Stanovanje +”;s:8:”semestar”;a:1:{i:0;s:23:”1. semestar (diplomski)”;}s:6:”mentor”;s:11:”Vanja Ilić”;s:8:”asistent”;s:0:””;s:8:”podrucje”;a:1:{i:0;s:11:”Arhitektura”;}s:6:”ostalo”;s:0:””;s:4:”opis”;s:1620:”EKSTREM. Kada dođe do ekstrema, nastaje stanka u vremenu
i dolazi do spoznaje. Ekstrem natjera čovjeka da manipulira
vremenom. Upravo tad on jedino može vidjeti prošlost i
budućnost. SIGNAL. Signalom pobuđujemo, ekstremom
manifestiramo. Grad mrtvih postaje signal živima. Jedinac
postaje signal društvu. Zemlja postaje signal nebu. Organizam
u opasnosti će preživjeti kao sustav tek kada pošalje signal. U
lančanoj reakciji, sustav se razvija između odašiljača.
SPOZNAJA. Suočen s realnošću, čovjek odbacuje svoju
ljušturu. Momenti u prostoru moraju se povezati kolektivnim
poljem u kojemu se gubi individualnost. KOLEKTIV. Ne
postoji sustav bez jedinke niti jedinka bez sustava.
Jedinicu čine: boravište, put i zid. U boravištu kroz jedini izvor
svjetlosti vidi se more i nebo. Imamo prostor sve od mora pa
do neba. Između boravišta i puta nalazi se translucentna
živuća opna. Ulazak u put je mračan i uzak. U zidu jedinac
pronalazi svoj mir. Stan u zidu sastoji se od putokaza, samoće
i sanjanja. Samo u stanu čovjek ima pogled na horizont, na
more. Čovjek mora imati mogućnosti biti sa svojim mislima i
biti osviješten okolinom. Iskre kretanja putom i u zidu
svjetlosno oplemenjuju boravište – jedinka ovisi o kolektivu. U
prizemlju se jedinice razlikuju po lovu riba ili marikulturi. Grad
se nalazi ispod mora. Potopljeni grad sada ima nove funkcije –
tako krov kaštela postaje kupalište, crkva postaje danju
tržnica, noću kazalište, grad je i dalje živ i ostaje signal.
Konstantna svijest da životu dolazi kraj, ali živimo punim
plućima. Tonemo.”;s:8:”datoteke”;a:15:{i:0;s:92:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/tmp_uploads/3_Tonemo.jpg”;i:1;s:92:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/tmp_uploads/4_Tonemo.jpg”;i:2;s:92:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/tmp_uploads/5_Tonemo.jpg”;i:3;s:92:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/tmp_uploads/6_Tonemo.jpg”;i:4;s:92:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/tmp_uploads/7_Tonemo.jpg”;i:5;s:92:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/tmp_uploads/8_Tonemo.jpg”;i:6;s:92:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/tmp_uploads/9_Tonemo.jpg”;i:7;s:93:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/tmp_uploads/10_Tonemo.jpg”;i:8;s:93:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/tmp_uploads/11_Tonemo.jpg”;i:9;s:93:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/tmp_uploads/12_Tonemo.jpg”;i:10;s:93:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/tmp_uploads/13_Tonemo.jpg”;i:11;s:93:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/tmp_uploads/14_Tonemo.jpg”;i:12;s:93:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/tmp_uploads/15_Tonemo.jpg”;i:13;s:92:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/tmp_uploads/1_Tonemo.jpg”;i:14;s:92:”https://da-festival.hr/wp-content/uploads/wpcf7_drag-n-drop_uploads/tmp_uploads/2_Tonemo.jpg”;}s:5:”video”;a:1:{i:0;s:0:””;}s:10:”acceptance”;s:1:”1″;}