“0-1, 1-0”

Koncept ovoga rada je istraživanje granice apstrahiranja i figuracije u kojemu je početna točka autoportret gdje istražujem emocije one s kojima se šira masa može poistovjetiti. Generalni osjećaj blijeđenja osobnosti i pretjerano razmišljanje koje nas koči a ponekad čak i paralizira, te udaljuje od sadašnjosti i realnosti. Pristupam pointilizmom i divizionizmom koji daje dojam titranja to jest mog shvaćanja prisutnosti i odsutnost u misaonom smislu. Negdje smo fizički ali ne i psihički i obrnuto izazvalo je moje poistovjećivanja binarnog koda nule i jedinice upravo s odsutnosti i prisutnosti, a to je u mojim točkama koje ili primaju ili odbijaju svjetlost i spaciju od točke do točke.