Modni dizajn

1:23:58 AM: Stories from the Exclusion Zone

Patricia Djedović
 
Mentor Jasminka Končić, prof. art. dr. sc.
Asistent Duje Kodžoman, mag. ing. des. text.
Fakultet Tekstilno-tehnološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Semestar 3. semestar (diplomski)
Kolegij Modni dizajn - kolekcija I
Kolekcija ''1:23:58 AM: Stories from the Exclusion Zone'' referira se na Černobilsku nuklearnu katastrofu, odnosno posljedice koje je ostavila na prirodu i arhitekturu oko sebe. Glavni elementi koji se javljaju u kolekciji referiraju se na ono što je ostalo nakon katastrofe. Počevši od mrežaste strukture radara ''Duga'', inovativni i prepoznatljivi objekt SSSR-a, uz koji se vežu mnoge teorije zbog učestalih šumova i prekida u signalu. U tom kontekstu se u kolekciji javljaju heklane trake koje povezuju robusni traper. Odnos dva materijala imitira međusobni odnos starih černobilskih struktura koje se svakoga trenutka mogu urušiti i prirode koja ju obgrljuje. Traper kao relativno otporan tekstilni materijal povezuje se sa černobilskim betonskim strukturama, koje iako danas lišene većine svojih dijelova i dalje stoje. Neon zelene niti odnose se na zelenilo koje sve više obuzima područje radijacijske zone, stapa se sa građevinama i simbolički ih učvršćuje. Grad Pripyat izgrađen je 1970. godine kako bi radnicima elektrane i njihovim obiteljima omogućili jednostavniji život i olakšali odlazak na posao. Život u Pripyatu najbolje opisuju natpisi na betonskim građevinama koji svojom veličinom i položajem na vrhu upućuju na sustav koji je tada vladao. Propagandni natpisi i slike političkih aktera prevladavaju na zidovima u školama i javnim ustanovama. Inspirirajući se ukrajinskom ćirilicom, u kolekciji se javljaju natpisi na košuljama i hlačama. Međutim, natpisi na odjevnim predmetima stavljeni su u drugačiji kontekst. Odnose se na strah i neizvjesnost koju su stanovnici Pripyata i cijela Europa osjećali nakon tog događaja, ali i na medvjediće ostavljene u prašini. Nakon što je grad bio ispražnjen, u njemu ostaju samo uspomene. Materijalne stvari koje su ostale kontinuirano se mijenjaju, raspadaju se i trunu. Neke od njih zakopane su duboko pod zemljom, a kontaminirane dječje igračke obavijene su slojevima nuklearne prašine. Dok jedni nikada ne bi stupili u prostor zabranjene zone, ilegalni posjetitelji (the Stalkers) bez straha diraju kontaminirane objekte i premještaju ju ih za fotografiju. Pod utjecajem prašnjavih plišanih medvjedića nastaju kombinezoni i jakne od heklane plišane pređe, te tako tvore mekanu teksturu koja imitira krzno zaboravljenog plišanog medvjedića.