kuća platno

Kuća je programirana za umjetnika i njegovu užu obitelj. Njegov je bijeg od vanjskih distrakcija u tihu kontemplaciju. Ona se prilagođava njegovom ritmu stvaranja, izlaganja i svakodnevnog života. Kako bi mu omogućila maksimalan prostor i zidnu plohu za stvaranje i izlaganje, zidovi se umnogostručuju, a namještaj i utilitarije se ili skrivaju u njemu ili sklapaju u njega. Kuća se tako rasklapa kada je namještaj potreban umjetnikovom svakodnevnom životu, a u vrijeme izložbe se sklapa štiteći time njegovu intimu. No, stvaranje na zidovima kuće nije isključivo pravo umjetnika, već kuća poziva mještane da vanjsku plohu intervencijama učine svojom, a prolaznike da ostave trag. I javni prostor od kuće odvojen produžetkom pješačke osi poziva zajednicu na umjetnost. On djeluje oblikovno i funkcionalno kao negativ kuće - postaje mjesto za pop-up događaje umjetnosti performansa: teatra, glazbe, filma i plesa.