Oni odlaze zorom

Odrastao sam na ujakovim pričama o vješticama, morama, babarogama i fenjerašima koji lutaju ravnicom. Tada je šuma bila čarobno mjesto puno tajni, a selo mistično sjecište nadnaravnog. Valjda sam se zato bojao mraka. Odjednom sam odrastao. Šuma je postala samo šuma, a selo samo selo. Sada se tog perioda prisjećam s nostalgijom. Sve te priče nisu nestale, samo su promijenile oblik. U ovom radu kroz dokumentarnu i režiranu fotografiju istražujem svoj odnos s djetinjstvom i pričama koje su ga obilježile. Portretiram obitelj, selo i teritorij na kojemu sam odrastao. U nekim ljudima vidim sebe, a neki su neizostavni dio mene. Dinamike obiteljskih odnosa se mijenjaju, godišnja doba prolaze. Usmena predaja i kultura nestaju u generacijskom jazu. Sve počinje iznova, svaki put malo drugačije nego prošli. Ja sam isto drugačiji. Racionalniji. Nedostaje mi vrijeme kada sam se bojao zaspati prije zore.