Telling Threads

Telling Threads — Tracing Domestic Epistemology je publikacija teze nastala na Dizajn Akademiji u Eindhovenu u sklopu diplomskog studija Social Design. Ovaj projekt tretira ženske tekstilne rukotvorine, nastale na području jugoistočne Europe, kao alat arhiviranja epistemologije kućanstva ove regije. Tabletići, zidnjaci i ostali ručni radovi iz obiteljske arhive u sebi nose upisane afektivne geste, brigu, emocije. Oni su svjedoci i artefakti prijateljstava i veza, kao i važnih životnih događaja. Patrijarhalne historiografske metode sustavno neuspijevaju bilježiti epistemologiju kućanstva utemeljenu na povezanom znanju (“connected knowing”). U takvom kontekstu ručni rad postaje alternativni način arhiviranja znanja iz sfere kućanstva koje se kontinuirano institucionalno zaboravlja. Rad preispituje kako podjela umjetnosti i ručnog rada afirmira rodne odnose moći. Dok se umjetnički rad javne sfere pripisuje usvojenim vještinama i umjetničkom geniju, ženski se umjetnički rad unutar kućanstva tretira “urođenim” i “prirodnim” zanemarujući napor, promišljanje i kreativni izričaj, kao i društveni kontekst unutar kojeg često nastaje (kao što je primjerice praksa Prela). Publikacija kroz tekst, fotografije i ilustracije predstavlja dizajn istraživanje povezujući teorijski okvir sa osobnim iskustvima, a vizualni jezik utemeljen je na ideji šaputajućih ručnih radova koji iz ilustrativne prelaze u tekstualnu formu otkrivajući citate iz razgovora s bakom o ručnom radu. Bakini i prabakini ručni radovi početna su točka i inspiracija u razvoju dizajna publikacije koja istovremeno odaje počast njihovom kreativnom radu ali i predstavlja isti kao alat mnemoničkog protesta - odbijanja da se povijest ženskog angažmana unutar kućanstva zaboravi. Ovaj rad potiče na promišljanje što to smatramo tradicijom ako jedan dio povijesti sustavno ostaje u sjeni. Istraživanje, tekst, dizajn publikacije, kao i fotografije, ilustracije, printanje te ručno šivani uvez kreirani su od strane autorice.