Arhitektura

TONEMO

Sven Prašo, Nikolina Lukenda, Antonio Lihtar
 
Mentor Vanja Ilić
Asistent
Fakultet Arhitektonski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Semestar 1. semestar (diplomski)
Kolegij Radionica arhitektonskog projektiranja I: Stanovanje +
EKSTREM. Kada dođe do ekstrema, nastaje stanka u vremenu i dolazi do spoznaje. Ekstrem natjera čovjeka da manipulira vremenom. Upravo tad on jedino može vidjeti prošlost i budućnost. SIGNAL. Signalom pobuđujemo, ekstremom manifestiramo. Grad mrtvih postaje signal živima. Jedinac postaje signal društvu. Zemlja postaje signal nebu. Organizam u opasnosti će preživjeti kao sustav tek kada pošalje signal. U lančanoj reakciji, sustav se razvija između odašiljača. SPOZNAJA. Suočen s realnošću, čovjek odbacuje svoju ljušturu. Momenti u prostoru moraju se povezati kolektivnim poljem u kojemu se gubi individualnost. KOLEKTIV. Ne postoji sustav bez jedinke niti jedinka bez sustava. Jedinicu čine: boravište, put i zid. U boravištu kroz jedini izvor svjetlosti vidi se more i nebo. Imamo prostor sve od mora pa do neba. Između boravišta i puta nalazi se translucentna živuća opna. Ulazak u put je mračan i uzak. U zidu jedinac pronalazi svoj mir. Stan u zidu sastoji se od putokaza, samoće i sanjanja. Samo u stanu čovjek ima pogled na horizont, na more. Čovjek mora imati mogućnosti biti sa svojim mislima i biti osviješten okolinom. Iskre kretanja putom i u zidu svjetlosno oplemenjuju boravište - jedinka ovisi o kolektivu. U prizemlju se jedinice razlikuju po lovu riba ili marikulturi. Grad se nalazi ispod mora. Potopljeni grad sada ima nove funkcije - tako krov kaštela postaje kupalište, crkva postaje danju tržnica, noću kazalište, grad je i dalje živ i ostaje signal. Konstantna svijest da životu dolazi kraj, ali živimo punim plućima. Tonemo.