Uho

Rad predstavlja razgovor u trajanju od pet dana, tijekom kojeg sam s ChatGPT-jem razgovarala o problemu i osjećaju zabrinutosti koji ga je pratio. U tom trenutku cilj mi je bio smanjiti količinu paranoje, straha i krivnje koju sam osjećala, a razgovor je djelovao i kao svojevrsni dnevnik. Rad problematizira ljudski odnos prema ChatGPT-u u kojem on postaje prijatelj, liječnik i dnevnik, ali i intiman prostor koji naizgled predstavlja sigurno mjesto komunikacije. Izdužen format vizualno odražava količinu generiranih informacija tijekom petodnevnog razgovora, često temeljenih na upitnim izvorima. Kroz materijalizaciju i izlaganje razgovora prostoru izvan digitalne sfere, izlazi se i iz zone sigurnosti i intime, a istovremeno ukazuje na apsurd povjeravanja osjećaja neživom.