Bastioni umjetnosti

Split, grad poznat po svojoj osebujnoj prošlosti, nalazi se na prekretnici s problemom turizma, koji je da ekonomija i usluge postoje samo kako bi uslužili sezonskim posjetiocima. Stari centar grada živi i buja ljeti, dok ostaje zapušten zimi. Ovaj projekt se bavi s tim disbalansom tako da se centar oživi kroz umjetnost. Ideja za ovaj projekt je proizašla iz arhitektonskog natječaja iz 2009. u kojem je grad Split zatražio jednu zgradu za akademiju umjetnosti Splita, koja je trenutačno raspršena u mnogo malih odvojenih prostora kojima to nije originalna namjena. Natječaj je propao zbog kombinacije ekonomskih i političkih razloga i sada akademija stoji kao decentraliziran nered prostora koji zbunjuju i kompliciraju živote studenata i profesora. Lokacija ovog projekta je bila moguća na mnogo lokacija u gradu ali je prevladao izbor za centar grada, specifično za razrušene i zaboravljene barokne bastione grada. Potencijal bastiona je nezamisliv ali ipak ostaju prazni i u derutnom stanju skupljajući smeće i prašinu u jednoj od najboljih pozicija u cijelom gradu. Decentralizirana ideja Umjetničke akademije se nastavlja kroz ovaj projekt ali na usredotočen i promišljen način. Zgrada akademije se dijeli na tri odvojena objekta na isti način kako je povijest razdvojila postojeću formu bastiona, na preostala tri bastiona Cornaro, Contarini i Priuli se postavljaju prostori akademije. Bastioni su pet minuta hodom udaljeni jedni od drugog za razliku od trenutačne situacije gdje studentima treba sat vremena hodom između prostora akademije. Postojeći prostori akademije bi se koristili kao dodatni prostori nove akademije, s mogućnošću iznajmljivanja prostora umjetnicima za rad. Arhitektonski koncept proizlazi iz postojeće situacije bastiona, reagira i dodaje na to što postoji, ne reducira već to malo što je ostalo od bastiona. Oživljava ih ponovo s novim idejama i odmiče se od turističkog načina izrabljivanja prostora zbog brze zarade. Poštuju se zelene površine koje su preuzele prostore bastiona kroz razdoblja zapuštenosti te ih se dodatno naglašava, to malo zelenila što ima u centru grada Splita je neophodno za preživljavanje ljetne vrućine i daje prostor građanima za odmor. Uz parkove i zelene površine je nezamjenjiv element grada trg zbog svoje svrhe skupljanja ljudi, nezamislivo je imati grad bez njih, tako da bi projekt bio uskraćen da nisu uključeni u srž koncepta. Trgovi služe prostorima akademije za gradske događaje i manifestacije akademije (ljetno kino, izložbe, koncerte, i slično). Zadnji stavka koncepta jest element koji naglašava postojanje novih prostorija akademije, ti elementi se ističu iz strukture bastiona poštujući povijesni kontekst koji ih okružuje. U njima se nalaze najbitnije prostorije akademije. Odluka da se prenamjene prostori bastiona za svrhu akademije je bila motivirana njihovim povijesnim značajem i neiskorištenim potencijalom. Dok ove strukture stoje prazne ili su iskorištene za svrhe turizma, one nam nude ogroman potencijal za stvarati nešto jedinstveno i dinamično. Bastion Cornaro je najveći od preostala tri bastiona, te u njemu bi se nalazili likovni odjel i većina infrastrukture za akademiju, iako bi svi odjeli imali svoju umanjenu infrastrukturu. Cornaro je jedini bastion koji je ostao u svojoj punoj formi, tako da ima samo jedan ulaz u masu bastiona, on je impozantan i dominira urbanizam centra grada unatoč prividnoj zaboravljenosti. Ulaz u bastion ima interpolaciju zgrade nacionalne galerije umjetnosti, što je jedan od dodatnih faktora za postavljanje likovnog odjela u bastion Cornaro. Trenutačno u bastionu se nalazi pseći park koji služi kao jedna od većih zelenih površina grada iako je zatvorena za većinu javnosti. To se u projektu prevodi u park koji se proteže preko zelenog krova novih prostora akademije s novim sadržajima i otvorenim izložbenim prostorom za studentske radove i umjetnike. Trg likovnog odjela je najveći od tri nova trga i u njemu se mogu održavati ljetno kino i koncerti na otvorenom povremeno dok bi u njemu stalno radili studenti likovnog odjela sve poslove koji zahtijevaju rad na otvorenom. Bastion Contarini bi primio glazbeni odjel akademije, ovaj bastion je najviše povijesnih zahvata proživio bilo to sa željeznicom ili cestom i preostaje najmanje u svojoj originalnoj formi, što omogućuje da se njegova otvorenost iskoristi kao radio toranj akademije, pozivajući ljude da se pridruže koncertima na trgu ili svirkama na krovu. Na bastionu je prije postojala kuća obitelji Grisogono koji su izgradili bastion, kuća je stajala ponosno iznad srednjovjekovnih zidina palače i ruševina bastiona, te je njeno postojanje obrazloženje za dodavanje novih elemenata koji bi se isticali od volumena bastiona kako bi se naglasilo postojanje novoga kao što je kuća to radila u prošlosti. Bastion Priuli bi udomio prostore kazališnog odjela, većinski zbog njegove blizine Hrvatskom nacionalnom kazalištu prirodno je da bude njegovo proširenje koje bi ga uzdiglo nazad na život. Uzdizanje se shvaća doslovno s postavljanjem dvorane iznad vijenca bastiona, ona lebdi i nadgleda novi trg u bastionu i postojeći trg izvan bastiona. Bastion se vraća u svoju originalnu masu koja je bila izrezana kroz prošlost s eksperimentalnim urbanističkim potezima. Osjetljiva pozicija bastiona okruženim iznimno jakim arhitektonskim kontekstom je nudilo savršen problem za riješiti s malim prostorima kazališnog odjela. Novi objekt je kombinacija između introvertiranosti Cornara i ekstrovertiranosti Contarinija stvarajući zanimljivu kontradiktornu situaciju. U konačnici cilj ovog projekta je oživiti zastalo srce grada Splita, davajući mu novi život spajanjem bogate prošlosti centra sa suvremenim kulturnim sadržajem, stvarajući centar u prostor gdje građani i posjetioci mogu živjeti u suživotu tijekom cijele godine. Decentraliziranjem akademije i postavljanjem je u prostore bastiona im se vraća originalna svrha obrane i čuvanja duha grada u ovom vremenu konstantnih promjena i turbulencija.