dom?

Novi Zagreb – istok, kvart s oko 59 000 stanovnika, moj je dom od 2017. godine. Ipak, pitanje pripadnosti tom prostoru za mene ostaje otvoreno. Nakon djetinjstva provedenog u maloj, ruralnoj sredini, grad nikada nisam u potpunosti prihvatila. Već devet godina živim u tihom, često nesvjesnom otporu prema njegovoj svakodnevici. Toleriram ga, ali izbjegavam svaki kontakt koji nije nužan. Ovaj projekt nastaje iz potrebe da preispitam taj odnos. Uz podršku kamere, krećem u niz istraživačkih šetnji kroz Novi Zagreb. Kamera postaje sredstvo približavanja, ali i distanciranja; alat kojim pokušavam razumjeti prostor koji nastanjujem, ali kojem se još uvijek ne osjećam pripadno. Projekt se realizira kao serija fotografija i prateća publikacija, kroz koje dokumentiram i interpretiram vlastiti odnos prema prostoru. Bilježeći fragmente svakodnevice, prolaznike, arhitekturu, ritam ulica, pokušavam mapirati vlastiti osjećaj (ne)pripadanja. Neke od tih šetnji otkrivaju neočekivanu toplinu i bliskost, nudeći mogućnost drugačijeg pogleda na kvart. Druge, pak, produbljuju osjećaj otuđenosti i potvrđuju sumnju da se ondje nikada neću u potpunosti osjećati kao doma.