Dobro i Zlo

STRIP „DOBRO I ZLO“ Basna „Dobro i zlo” pripada tradiciji poučnih priča kakve su oblikovali poznati basnopisci poput Ezopa, Jeana de La Fontainea i Ivana Andrejeviča Krilova. Iako je vrlo kratka i lišena klasičnih životinjskih likova, ona se oslanja na snažnu alegoriju i personifikaciju: dobro i zlo postaju aktivni subjekti čije djelovanje određuje ljudsku stvarnost. Sadržajno, basna prikazuje pobjedu zla nad dobrom, nakon čega se dobro povlači na nebo i traži savjet od Boga. Božja uputa da se dobro među ljude vraća „malo pomalo” stvara temeljnu moralnu poruku: zlo je često neposredno, agresivno i lako prisutno, dok dobro zahtijeva vrijeme, trud i povjerenje kako bi se prepoznalo. Zlo se lako postiže, na njega se nailazi bez napora, dok se dobro stječe kroz predan i svjestan angažman. Iz perspektive stripa, ova basna nudi zanimljive mogućnosti adaptacije upravo zbog svoje apstraktnosti. Umjesto doslovnog prikaza, dobro i zlo interpretiraju se kroz kontrast boja i tekstura. Njihova međusobna povezanost u svojoj polarnosti prikazana je geometrijskom kompozicijom i povezivanjem svjetlosnih zraka kao vodilja kroz stihijski narativ. Takav oblik autorskog stripa, koji uključuje minimalan, poetičan tekst, oslanja se na atmosferu, formu i simboliku. Fizičkim slaganjem stranica jedne pored druge dobiva se kružno čitana naracija kao vječni, ciklični proces, dok se drugačijim preslagivanjem i rasporedom iznova dobiva novi smisao i značenje teksta. Upravo ta univerzalnost omogućuje suvremeno čitanje: borba oprečnih sila, kao što su dobro i zlo, nije vezana uz određeno vrijeme ni prostor, već predstavlja trajno, transcendentalno ljudsko iskustvo. Odabirom ove tematike kroz adaptaciju basne u medij stripa otvara se prostor za eksperiment u vizualnom pripovijedanju. Izmicanjem klasičnoj fabularnoj strukturi, naglasak se može preusmjeriti na metaforički i emocionalni doživljaj. „Dobro“ i „zlo“ kao pojmovi ne označavaju samo moralnu pouku, nego služe i kao poticaj za istraživanje apstraktnog likovnog jezika u snažne i sugestivne motive. Vizuali su istovremeno mikro i makro prikazi narativa: krug kao planeta Zemlja, ljudsko oko i svemirska konstelacija. Krug kao tok prirodnih procesa, ljudska svijest koja nas razlikuje od ostalih bića, za nekoga duša i Bog, ili crna rupa koja apsorbira svjetlo u točku singulariteta, odnosno stanja u kojem su vrijeme i prostor stopljeni u jedno, iz čega je, navodno, sve nastalo.