Ogledalo

Iz stropa visi duga holografska tkanina, blago naborana i poluprozirna. Materijal reflektira svjetlost, ali ne pruža jasnoću, umjesto jasnog odraza, osoba koja stane ispred vidi tek nejasne obrise vlastitog tijela. Tek pri bliskom približavanju, određeni detalji poput očiju, usana ili kože postaju razaznatljivi. Tkanina služi kao simbol intime, prikazujući kako nas većina vidi samo površno, kroz nejasne konture našeg identiteta. No, pravo poznavanje dolazi kroz bliskost tj približavanjem, u radnji koja simbolizira povjerenje i otvaranje prema drugome, intimni detalji postaju vidljivi. Rad poziva gledatelja na introspekciju, istraživanje vlastite percepcije i načina na koji dijelimo sebe s drugima.