Oteretni kanal Sava-Odra

Oteretni kanal Sava – Odra, koji je do sada 8 puta zaštitio Zagreb od poplave, obgrljuje južni grad na suzdržanoj udaljenosti vijugajući bezidentitetnim okruženjem i poljoprivrednim mozaicima. Interval između kulminativnih događaja izlijevanja Save u novo korito ponekad je i 10 godina. Kontinuitet ''prirodnosti'' zelene livade kanala lišen je bojazni od izgradnje, ali i artikulirane vizije. Intrigantna praznina ovog prostora sugerira superponiranje nove teme postojećoj namjeni, a budući da kanal već opravdava zauzimanje prostora svojom funkcijom, ne mora se dalje promišljati antropocentrično. Bogatstvo riječne bioraznolikosti koje se proteže gornjim savskim tokom prelazeći u turopoljske biotope naglo je prekinuto sekvencom ukroćene zagrebačke Save. Oteretni kanal svojim početkom i krajem premošćuje područja bujnog biodiverziteta popisanog eko mrežom Natura 2000. ''Most'' kontinuiranih pretačućih biotopa čiji jaki zidovi - zemljani nasipi formiraju bioraznoliku kadu, linearni je izolirani ekoton. Kanalizirani potok Lomnica, koji je do sada uzdužno pratio kanal, preusmjerava se u njega gdje prirodno meandrira, dok staro korito potoka sada služi kao drenažni kanal. Rijeka Sava pušta se u oteretni kanal kao druga vodena linija spuštanjem krune preljeva Jankomir. Različiti sastavi dvaju vodenih tokova zajedno s topografijom tla (umjetna proširenja nasipa i prirodna djelovanja tekućica) stvaraju uvjete za niz raznolikih staništa u jednoj cjelovitoj izoliranoj heterotopiji. Na nižim se kotama, gdje se voda zadržava, teče ili povremeno naplavljuje, stvaraju vodena i muljevita staništa, dok su na višim kotama suha livadna i šumska staništa. Ceste kroz kanal koje spajaju grad sa satelitskim naseljima zamijenjuju se nadvožnjacima. Autohtone vrste ovoga podneblja u njima prirodnom staništu stvaraju Clémentovu samoodržavajuću biljnu i životinjsku zajednicu. Biocenoza je potaknuta artificijelnom gestom, a nakon toga je prepuštena sama sebi.