Čuvstvo prostora

Ovaj rad propituje vlastiti odnos prema mediju arhitekture. Kako shvaćanje vanjskog prostora utječe na razumijevanje vlastite stvarnosti? Na koji način kompleksnost arhitektonske struke može promijeniti stvarnost i kojim se alatima pri tome koristi? Kako se međusobni odnosi različitih disciplina struke mogu složiti u cjeloviti prostorni doživljaj? Jezik kojim se definiraju emocije iznimno je važan za njihovo razumijevanje. Neke emocije ne postoje kao pojam u određenim jezicima, a ljudi ih svejedno osjećaju. Može li jezik arhitekture premostiti taj 'jaz' i može li se emocija „projektirati“? Arhitektura je medij kojim se doživljava individualno i osobno. Kada u istraživanje prostora uđu dvije ili više osoba, rezultat postaje mnogo složeniji. Kako odnos među ljudima mijenja njihov odnos prema prostoru? Rad otvara brojna pitanja i teme koje istražuje kroz različite alate arhitektonskog djelovanja. Materijalizacija prostora, svjetlo, dimenzije, mjerilo, pokret i druge odrednice nisu statične, nego dinamične komponente projektantskog rada. Razumijevanjem esencije struke te uporabom različitih figurativnih značenja moguće je nadograditi taj odnos. Kroz cijeli projekt naglasak je na emocionalnoj i osobnoj vezi s prostorom. To je svojevrsna reakcija na inertnost suvremene arhitektonske stvarnosti koja odbacuje svoju društveno odgovornu ulogu i fokusira se isključivo na finalni produkt. Kako iskoristiti široki spektar alata koji arhitektura nudi i primijeniti ga u stvaranju boljih i drukčijih rezultata? Predstavljene se teme mogu interpretirati na različite načine. Cilj kreativnog procesa u arhitekturi jest osobni doživljaj prostora. 1. ČEŽNJA 2. ISKRENOST 3. MALAKSALOST (Slabost/Onemoćalost) 4. USPLAHIRENOST (Uznemirenost) 5. LJUBAV 6. NESEBIČNOST 7. MRŽNJA 8. USTRAJNOST 9. USAMLJENOST 10. NJEŽNOST 11. ZABRINUTOST 12. POVJERENJE 13. PODVOJENOST (Introvertnost/ekstrovertnost) 14. RADOZNALOST 15. ISPRAZNOST